Iz inspiracije jednog čovjeka i njegove obitelji, nastalo je etno selo Stanišići, planinsko selo usred ravnice koje svojom ljepotom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Cijela priča počela je od restorana ‘Konoba Stanišići’ koji je izgrađen 2013. godine, a kako je odaziv bio dobar, kompleks se širio, kao i njegova ponuda. 

 

Osim već spomenutog restorana u ovoj pravoj maloj bajci možete pronaći i hotele ‘Pirg’ i ‘Ras’, restoran ‘Ellas’ s dječjom igraonicom, svečane sale, krčmu ‘Vasojević’, turistički vlak, nogometne terene, životinje te brojne druge sadržaje.

Selo se sastoji od dva dijela. Prvi dio je građen od drveta i prikazuje nekadašnji način života, a čine ga drvene kuće, odnosno brvnare s pokućstvom koje je tim starim vremenima i pripadalo. Kuće povezuju popločane kamene staze, a u ‘centru’ sela su dva jezera. Drugi dio sela je duhovnog karaktera i predstavljen je srednjovjekovnom arhitekturom građenom u kamenu, koja je zapravo skup replika povijesnog značenje. Mene je selo podsjetilo na seriju koju od nedavno pratim, ‘Game of thrones’, ne po radnji dakako, nego po gradnji. Zamci i građevine od kamena, mostovi, stari predmeti u muzeju i drvenim kućicama, životinje, osjećala sam se kao u nekom drugom prošlom vremenu kada se puno teže dolazilo do hrane i novca. 

Etno selo nas vraca prirodi i precima,

budi u nama divljenje prema jednostavnosti nekadasnjeg

nacina zivota.

Ovo bajkovito mjesto prepuno crnih i bijelih labudova koji se potpuno slobodno kreću po jezeru i cijeloj površini sela je potpuno besplatno za posjetitelje, a nalazi se na izlazu iz Bijeljine.

 

 

Osim brojnih životinja koje smo vidjeli, tu se nalazi i mlin potočar koji je napravljen 1937. god te je još u uporabi, kao i vodenica iz 1917. god u kojima se još uvijek melje brašno za pogačice koje služe u restoranu. 

Restoran je uređen u starinskom etno štihu, dvije terase se nalaze na samom jezeru pa ste tako okruženi labudovima dok ručate, što je vrlo neobično i šarmatno. Na žalost ne mogu isto reći za hranu. Kao i u svakom restoranu standardna ponuda jela s roštilja.

 

Iskreno, mjesecima smo planirali  i isto tako odgađali ovaj izlet iz razno raznih razloga, što zbog vrućine koja je prelazila 39 stupnjeva, lošeg vremena ili nekih drugih putovanja. U trenutku polaska vrijeme je bilo loše, no odlučili smo riskirati. Ono što smo tamo očekivali je bila čista suprotnost onome što smo zatekli, pretpostavke su bile da će obilazak trajati sat/dva, no ostali smo cijeli dan. Kao znatiželjna djeca istraživali smo svaki kutak etno sela, kućice, jezerca, muzej, opuštajući pri tome misli i zaboravljajući na stvarnost u kojoj živimo.

 

Toplo Vam preporučam ovo mjesto kao odlazak na jednodnevni ili čak višednevni izlet, jer kućice možete iznajmiti na jedan ili više dana pa tako doista i živjeti okruženi labudovima i divnim pogledom na jezero. 

Foto prica