Jahorina

Skijanje?! Ne, nikada nisam bila za odlazak na skijanje niti me ikada privlačio taj sport, u biti sve vezano za zimovanja sam izbjegavala. S razlogom kažu nikad ne reci nikad.  Dogovor je pao da ipak idemo na tu avanturu. Skijati je trebao samo On, koji to obožava, no kad smo krenuli na put u autu su bila dva para skija, štapova i kompletna oprema za skijanje. Privuklo me to što smo napravili kompromis, u slučaju mog nezadovoljstva skijanjem (ili onog vjerojatnijeg, loma) uživati ćemo u šetnji prirodom i jednostavno odmarati. Iz tog razloga nismo uzeli smještaj na planini nego u Sarajevu, u već spomenutom hotelu Radon plaza u kojem mi sigurno neće biti dosadno. 

img_2236

Jahorina je planina u Bosni i Hercegovini koja pripada dinarskom planinskom sistemu. Nazivaju je olimpijskom ljepoticom koja je 1984. nesebično ugostila sve ljubitelje zimskih olimpijskih sportova. To je najveći skijaški centar u BiH i raspolaže sa 20km uređenih staza za alpsko skijanje povezanih sa ski žičarama i ski liftovima ukupnog kapaciteta oko 10 000 skijaša na sat. Jahorina predstavlja jedan od najznačajnijih turističkih centara u Bosni i Hercegovini.

img_2234

Od Sarajeva je udaljena oko 30 km i put do planine je vrlo pristupačan, cesta je široka, što je meni vrlo bitno (ne pitajte zašto). Cjelodnevni parking je malo manje od 3 eura što je zbilja povoljno. Ono što na prvi pogled primijetite kad izađete iz auta su djeca koja uče skijati u dnu planine, kafić, odnosno restoran, trgovine ski opremom i ljude koji koračaju u pancericama i izgledaju poprilično smiješno, kao što sam i ja izgledala kad sam ih napokon obula. Teške su i vjerujte mi onaj osjećaj kad ih skinete nakon cijelog dana nošenja je neopisiv. Ono što nas je iznenadilo je činjenica da sam ja naučila skijati za jedan dan, što je gotovo nemoguće. Nisam ja profi da se razumijemo, ali skijala sam bez problema, nisam pala, nisam se razbila  i nisam se uplašila. Međutim, i plava i crvena staza su bile jako loše jer je par dana prije bilo toplo i kiša je padala pa se stvorio led. Ono što je najveći gušt  nakon skijanja je sjesti na čaj, kuhano vino, kavu, sok, ručak ili što god vam paše u tom trenutku i to u ‘Kolibu’, koja zaista tako i izgleda. Drvena izvana i iznutra, s kaminom oko kojega sjede skijaši u pancericama i griju se. Ono što je ovdje divno jest da nitko nikoga ne promatra i ne ogovara jer svi su se došli opustiti, odmoriti i svi izgledaju poprilično jednako u skafanderima, nema tu šminke, nema tu štikli i nema tu blještavila.  

img_2246

Jahorina nije ‘top’ skijalište, no jako je lijepo i s obzirom na to koliko je blizu naše Slavonije i koliko je jeftino u odnosu na druga skijališta, otići na vikend i malo uživati u planinskom zraku si možemo svi priuštiti. Na žalost vrijeme nam nije išlo na ruku i bila je magla cijeli dan, tako da ne očekujte previše od slika. 

Foto priča

img_2131img_2134img_2143img_2145img_2139img_2162img_2154
img_2152img_2153img_2156img_2160img_2192img_2159img_2163img_2167img_2193img_2168img_2170img_2242img_2179img_2243img_2245

 

 

Okus zadovoljstva

Ulazeći u mjesto Kneževi vinogradi teško je ne primijetiti koliko je ovdje turizam razvijen, smeđe table s raznoraznim natpisima su postavljene uz glavnu cestu, ali i one sporedne. Table upućuju na smještaje, restorane, hotele, vinograde, vinske podrume i ostalo. Kneževi vinogradi smješteni su u srcu Baranje nedaleko od glavnoga grada Baranje Belog Manastira kao i glavnoga grada Slavonsko Baranjske županije, Osijeka. Općina pokriva istočni dio Baranje, a na njihovom području se nalazi i dio Parka prirode Kopački rit.

Ovom prilikom u Kneževim vinogradima posjetila sam stare podrume Belje.

img_1335

Pravi je to prostor za uživanje u vinima koji je smješten u centru Kneževih Vinograda. Ovaj najveći baranjski podrum i zaštićeni srednjovjekovni lokalitet potječe iz davne 1526. godine i u njemu odležavaju odabrana vina u bačvama od slavonskoga hrasta. 

Na samom ulazu u kušaonicu upoznali smo sommelijera koji nas je proveo u obilazak, prvo je popalio dvadesetak prekidača koji su aktivirali svjetla u podrumu. Ovo je jedan od rijetkih podruma koji ima ugrađenu rasvjetu u podu, što daje neki poseban efekt cjelokupnom dojmu. Podrum je za razliku od mnogih vrlo čist i ne osjeti se plijesan i neugodni mirisi, vrlo zanimljiv podatak je i taj što je u podrumu konstantna prirodna cirkulacija zraka i temperature. Obnovljen je prije nekoliko godina po strogim konzervatorskim pravilima koji su zahtijevali korištenje cigle stare najmanje 150 godina, a po kojoj smo mi ponosno hodali upijajući sommelijerove riječi o povijesti podruma.

S preko 1200 m2 je najveći u Hrvatskoj,  a građen je na poseban način tako da ima dvije etaže. Gornja etaža zove se ‘gator’, te je tipična za Baranju jer podrum nije ukopan pod zemlju, već u Banovo brdo koje potpuno jednako imitira klasični vinski podrum, kakva je donja etaža podruma. Na gornjoj etaži nalazi se ukupno 71 velika bačva od Slavonskoga hrasta iz šume Spačva, a od toga ih je 17 kapaciteta 10 000 litara, a ostalih 54 kapaciteta 2000 litara. Najveće blago svakog vinskog podruma  je vinska arhiva u kojoj odmara preko 20 000 boca, a među njima je i ono najstarije iz 1949. godine. 

Na kraju obilaska vratili smo se u kušaonicu, gdje smo kušali Goldberg zlatnu selekciju i to  Chardonnay Ledenu berbu iz 2008. godine, mislim da ne moram govoriti da je vino jednostavno savršeno. Boja je zlatno žuta, a okus je bila blažena simfonija zadovoljstva, inače moja omiljena sorta vina. Na poklon sam dobila čep kao privjesak za ključ upravo s te butelje. 

Da zaokružimo cijelu ovu priču na ručak smo otišli u restoran Didin konak u Kopačevom koji nas je oduševio svojom tradicionalnom slavonskom kuhinjom. 

Nastavi čitati “Okus zadovoljstva”

Advent u Zagrebu

I dok je advent na samom izdisaju donosim Vam priču iz Zagreba. Priča je to s adventa koji je proglašen najljepšom Božićnom destinacijom u Europi. Zašto je to tako, pokušat ću Vam dočarati svojim fotografijama.

Zagreb u adventsko vrijeme nudi zbilja pregršt događanja koje će zadovoljiti i one najzahtjevnije posjetitelje. Dobra zabava, mnoštvo drvenih kućica na svakom koraku grada, božićnih ukrasa, okićenih ulica, trgova, mnoštvom svjećica oko drveća, veselih Božićnih pjesama na svakom uglu i uživanju u samom duhu prosinca. 

img_0950

  •  Tomislavac je pretvoren u čarobnu zimsku idilu na ledu gdje možete uživati u klizanju ili promatrati klizače s vidikovca te se opustiti uz čašu kuhanog vina, puncha, šampanjca ili možda čaja. Klizalište je okruženo nizom kućica koji nude bogatu gastronomsku ponudu.
  • Advent na strrosmayerovom trgu ili ‘kod Rudolfa’ je mjesto za velike i male. Projekcije crtića i dječjih filmova, dječje karaoke i likovne radionice crtanja i oslikavanja uz miris palačinki, tople čokolade, wafflea i raznih slatkih proizvoda.
  • Advent na Zrinjevcu je mjesto odakle je sve počelo, gdje se tradicionalno pale sve lampice na početku adventa, gdje se svake večeri održavaju koncerti i gdje ne nedostaje ponuda raznih rukotvorina, tradicionalnih jela i pregršt zabave.
  • Božićna bajka na glavnom trgu je doista čarobna, smještena ispred  Johann Francka daje poseban ugođaj jer je sve ukrašeno umjetnim snijegom, dj pušta Božične singlove, ljudi plešu i vesele se.
  • Tu su još i advent na Europskom trgu, zimska dvorišta, advent u Klovićevim dvorima, na Strossu, priča s Griča koja je nova bajkovita adventska lokacija na Gornjem gradu, advent u tunelu, modni advent u Oktogonu te novi advent u Novom Zagrebu.

 

Na žalost, imala sam samo jedan dan za obići advent i bila je to sredina tjedna jer vikendom bi to bilo još teže izvedivo, gužve su poprilično velike. Potrudila sam se obići što više lokacija, no sadržaja je pregršt i treba puno više vremena da bi uživali u svim navedenim lokacijama. 


Foto priča 

img_0903img_0905img_0907img_0909img_0914img_0918img_0919img_0906img_0922img_0924img_0928img_0930img_0931img_0932img_0934img_0935img_0946img_0949img_0953img_0956img_0960img_0988img_0986img_0987img_0985img_0989

Advent u Budimpesti

Jedan od najpopularnijih Božićnih sajmova u Europi je svakako i onaj u Budimpešti, točnije na Trgu Vörösmarty u središtu Pešte.  

Božićni market u Budimpešti sam posjetila prije dvije godine, kada sam bila u totalno ne Božićnoj fazi i samo sam htjela otići iz grada na par dana kao i maknuti se od ljudi koji su uživali u blagdanskoj atmosferi. Tako sam na badnjak rano ujutro otputovala u Budimpeštu i ne sluteći da ću se tamo upoznati s Božićnim sajmom. Kad smo stigli u hotel Budapest Museum Central  koji je smješten u zgradi iz 19. stoljeća i koji ima divni pogled na Mađarski Nacionalni muzej, toplo smo se obukli i krenuli u obilazak. 

Trg  Vörösmarty se nalazi u blizini lančanog mosta i na nekoliko minuta hoda od Parlamenta. Na više od sto drvenih kućica pronaći ćete tradicionalne božićne ukrase,  igračke, suvenire, divne rukotvorine, bombone za božićnu jelku, kape, rukavice ali i mnoštvo šarenila u kojem ćete se utopiti poput mene. Između ostalog tu možete kušati kürtoskalács ili slatko tijesto uvaljano u šećer i cimet, kenyérlángos odnosno pogaču, pečene kestene, kobasice, gulaš, kiselo zelje, vruće palačinke, langošice, kuhano vino i čajeve te ostale mađarske tradicionalne delicije. 

Svega nekoliko stotina metara od trga Vörösmarty nalazi se Bazilika sv. Stjepana, kod koje se održava čarobni božićni sajam, koji svojim ugođajem možda i nadmašuje onaj glavni na trgu. U sredini trga je klizalište, oko kojeg su raspoređene kućice s raznovrsnom ponudom. Sajam je poznat i po svojoj spektakularnoj rasvjeti i projekcijama na pročelju bazilike, koje se održavaju nakon zalaska sunca.

Ne znam na koji način sam ja te godine pokušavala izbjeći sve vezano za Božić i to otišavši baš u Budimpeštu, ali znam da sam se te iste godine zaljubila u taj topli ugođaj na adventu, glazbu, kućice, toplinu peći na hladnom zimskom zraku i iste sekunde mi je nedostajao moj topli dom i obitelj. Ali mislim da je to meni, dotadašnjem Grinchu, probudilo neki drugačiji osjećaj prema blagdanima. 

Moram napomenuti da je na Badnjak sajam bio otvoren samo do 14h popodne i da na Božić nije radio tako da nemam puno fotografija kao iz prethodnog posta.


Foto priča

img_0726img_0728img_0721img_0710img_0702img_0700img_0713img_0712img_0698img_0691img_0699img_0690img_0709img_0718img_0735img_0734img_0730img_0722img_0723img_0708img_0714img_0711img_0704img_0706img_0694img_0727

 

 

Advent u Osijeku

Božićno je vrijeme pa sam se odlučila malo posvetiti adventima koje sam obišla. Za početak Vas vodim u Osijek na advent koji je meni nekako i najdraži jer je malen, a opet tako velik. Advent se nalazi u Osječkom starom gradu, na baroknom Trgu Svetog Trojstva odnosno u tvrđi i to je najveći predbožićni sajam u Slavoniji i Baranji.  

Bijele kućice koje su pažljivo ukrašene, svaka drugačije i na svoj način, okružene su jelkama koje te svojim mirisima borovine doslovno odvode negdje duboko u šumu, a u ‘šumi’ se krije najljepši i najromantičniji Božićni bazar sa starim pećima na drva koje su okružene panjevima na koje možete sjesti i grijati se. Uz kućice s raznim rukotvorinama i divnim idejama  za poklone kojima možete razveseliti svoju obitelj i prijatelje, nude se i slastice, kuhano vino, čajevi, prirodni topli sokovi, neodoljiva slavonska gastronomija te ostala tipična jela za ove hladne zimske dane. 

Kako živimo u nekom čudnom užurbanom vremenu kad čak nemamo vremena ni doživjeti Božić kao nekada, lijepo je vidjeti, osjetiti toplinu i obići ovakva čarobna mjesta u ovo doba godine koja nas na neki način vraćaju u djetinjstvo, pa čak i ako nismo baš pobožni.

 ‘Nađi vremena da budeš dobar čovjek za svoje bližnje’      

Foto priča

img_0467img_0512img_0516img_0525img_0464img_0507img_0514img_0473img_0468img_0466img_0520img_0522img_0518img_0523img_0463img_0515img_0510img_0519img_0521img_0517img_0471-copyimg_0462img_0472

Pazin

img_0292

Za kraj obilaska i upoznavanja pojedinih dijelova Istre, vodim vas u Pazin. Bila sam oduševljena idejom o posjeti ovom gradu, gradu u samom srcu poluotoka Istre. Očekivala sam previše.

Ulaz u ovaj grad mi se učinio više kao izlaz iz Istre, kao da više nisam na tom turističkom poluotoku. Čini mi se da je sav turizam zaobišao ovaj grad i njegovu okolicu. Zapravo, osjećala sam se kao u jednom od slavonskih mjesta gdje je ekonomija odavno izdahnula. Na ulicama Pazina nema tabli s natpisom ‘zimmer frei’, nema obilja apartmana, luksuznih hotela, niti mrvica gastronomske ponude.

No, grad je smješten na zanimljivom položaju, brdovitom i punom mogućnosti. Jedna od prirodnih darova koje su uspjeli iskoristiti je Pazinska jama koja je jedinstvena hidrogeološka pojava te je zaštićena i proglašena važnim krajolikom. Šetnja jamom je odličan bijeg od svakodnevice. Pješačka staza dužine 1300 m omogućuje razgledavanje kanjona i prava je avantura koja se odvija bez vodiča pa se uz stazu nalaze višejezični panoi iz kojih ćete saznati podatke o fenomenu krša, hidrografiji, biljnom svijetu ponora, legendama i istraživanjima. Put završava na vidikovcu odakle se pruža nezaboravna panorama. 

img_0291
Pogled s vidikovca

Naravno da postoji i legenda o nastanku jame, a kako su meni baš zanimljive te legende i ovu sam odlučila podijeliti s vama. Davno, kada su u Istri s ljudima živjeli i divovi, na sjeveru su se Istre prostirala ogromna jezera i močvare.  Južno nije bilo ni potoka ni vrela pa ljudi zamoliše diva Bana Dragonju da im pomogne natopiti zemlju. Dragonja upregne ogromne volove u plug i zaore od jezera prema moru. Kad je prvom brazdom doveo vodu do mora, nastala je rijeka koju je div nazvao po sebi, Dragonja. Sutradan je izorao drugu brazdu, stvorivši tako novu rijeku kojoj je dao ime po ženi Mirni. Kad je orući treću brazdu došao pod zidine Pazinskog kaštela, s prozora ga stane zadirkivati žena Pazinskog kapetana. Ruga mu se ona da plitko ore i da mu je brazda kriva. Ban Dragonja se jako uvrijedi i volove potjera natrag. Nedovršenom brazdom pokulja voda i stade plaviti pazinsku kotlinu. Pazinci stadu zapomagati, plakati i moliti Dragonju da ih spasi pogibelji. Smiluje im se Ban Dragonja i udre nogom o zemlju, taman ispod litice na kojoj se uzdizao kaštel. Uz strašnu huku zemlja stade propadati, otvori se od udarca ogromna jama i proguta svu onu vodu. Tako je umjesto treće rijeke nastala vijugava rječica Pazinčica čija se voda i dan danas netragom gubi u vrletnoj Pazinskoj jami.

Ukoliko ste hrabriji od mene, možete iskoristiti još jedno nezaboravno iskustvo, a to je Zip line koji se nalazi iznad Pazinske jame i pruža ‘divan’ pogled na ponor Pazinske jame.

Foto priča

 img_0277img_0279img_0208img_0293img_0257img_0209img_0262img_0259img_0270img_0264img_0271img_0273
img_0263

  

Priroda je zaista prekrasna u ponoru Pazinske jame, a ja sam gotovo cijeli posjet ovom gradu provela baš tu, što mi nije bilo ni na kraj pameti kad sam krenula u ovu pustolovinu, a bila je upravo to, vjerujte mi..