Alis Volat Propriis

Kao i prošlog, i ovog ljeta spontano smo se dogovorili gdje ćemo provesti godišnji odmor, odnosno gdje će mu biti polazna točka svjesni činjenice da posjeta samo jednom mjestu neće utažiti naše istraživačke želje i porive. Ove godine polazna točka bila je Vela Luka, maleno, staro ribarsko mjesto gdje smo se trebali usidriti na pet dana u tamošnjem hotelu Posejdon. 

Iz mjesta Orebić na Pelješcu ukrcali smo se na trajekt i krenuli put Korčule. Nakon petnaestak minuta već smo bili na otočkom tlu. Jesam li ikada spomenula koliko volim odlaske na otoke? Ta sama vožnja trajektom za mene je nešto posebno, vjetar u kosi, pjenušavo more koje ostaje iza nas, pogled u beskraj plavetnila i iščekivanje nekog novog tla, otočkog tla. Život je ponekad jednostavan i lijep.

Do Vela Luke, koja je na zapadnom djelu otoka korčule, vodi nas krivudava cesta obasjana užarenim suncem i  okružena mirisima borovine. U mislima se već bacam u more, koje obožavam. Jednog dana voljela bi se preseliti negdje uz more i tamo dočekati starost. Moja baka je bila dalmatinka, rođena na otoku Ravi. Vjerujem da sam puno toga naslijedila od nje, kao i veliku želju za samoćom te odlascima na otoke gdje nema puno ljudi. Bila je čudna, kao što sam i sama, pričala je po dalmatinski i po njoj sam dobila ime.

Inače, Vela Luka je najveće mjesto na otoku Korčuli, općina je to s gotovo pet tisuća stanovnika. Činjenicu da je najrazvijenije mjesto na hrvatskim otocima, Vela Luka može zahvaliti tome da su se njeni stanovnici dugi niz godina bavili brodogradnjom, pomorstvom, ribarstvom i poljoprivredom. Niz čamaca i opreme za spašavanje razvijen je u Veloj Luci. Luške koćarice su i danas među najljepšima na Jadranu.

Hotel Posejdon

Već pri dolasku u hotel stvari nisu izgledale obećavajuće. Na recepciji su nas dočekali klinci kojima je ovo čini mi se prva ljetna praksa, nisu nas uputili u ništa niti išta objasnili. Poslije su nam isti ti klinci na naše pitanje zašto telefon u sobi ne radi rekli da je on ukras te da bazen nije u funkciji, naravno nitko nas o tome nije obavijestio, ali i dalje plaćamo hotel s uporabom bazena. Jesam li spomenula da u hotelu nema interneta, no naravno i to smo platili. Na kraju smo se žalili, nešto smo uspjeli riješiti ali i dalje sam bez riječi da jedno turističko mjesto s hotelom koji je doslovno dva metra od plaže ovako što sebi dozvoljava. Nezadovoljni gosti su čak zvali i policiju jer sobe koje su rezervirali i platili nisu bile slobodne, te su ih smjestili po privatnim apartmanima dok ne riješe problem. Što se hrane tiče, bila je čak i zadovoljavajuća s obzirom na cjelokupan dojam. Doručak je bio isti svaki dan, niti malo maštovit, a na ručak i večeru se ne mogu požaliti. Na žalost u hotelu se ne može popiti dobra kava osim one iz ‘bolničkih’ aparata. Posejdon ne bi preporučila nikome nikada, ovaj hotel je sramota za naš turizam.  

Vela spila

Vela spila ili Vela špilja sama po sebi predstavlja fenomenalnu prirodnu atrakciju, a nalazi se odmah iznad uvale Kale u Veloj Luci. Vapnenačkom stijenom nadsvođena prostorija osvijetljena je s nekoliko većih otvora u svodu nastalih prirodnim urušavanjem, kroz koje ulazi prirodno svjetlo.

Otkriveno je da je Vela špilja tisućljećima služila čovjeku kao sklonište i utočište od vremenskih neprilika, ali i kao mjesto za život. Iz dosad najdublje istraženih slojeva pronađeni su dijelovi keramičke, kamene i koštane izrađevine koji se svrstavaju u period gornjeg paleolitika.

Postoje dva puta za Velu špilju. Budite pametniji od nas pa idite onim kraćim kroz grad uz strme stepenice. Mi to naravno nismo znali i odabrali smo duži put od 3,5 km uzbrdo, prava sitnica za nas koji ‘smo u formi’, ne znam jesam li dobila sunčanicu, srčani ili infarkt do gore. Nisam sigurna je li se isplatilo. Ulaz se naplaćuje 15,00 kuna po osobi. 

Da ti pratim trag u beskraju..

U Veloj luci se osjeti miran i jednostavan život, koji je čini mi se i danas vrlo sličan onome od prije sto godina.  Nema tu noćnog života, jedna slastičarna, red kafića i par restorana, jedna benzinska, par butika, nekoliko trgovina i pekara, dvije/tri taxi brodice ili kako sam ih prozvala ‘otočki uber’, par hotela i Oliverova kuća. Kad smo rezervirali smještaj u Veloj luci potajno sam se nadala da ću sresti ovog velikana pokraj njegove kuće, kraj njegovih plavih vrata jer kažu vječno bi tamo ljeti bio. Na žalost Oliver je otišao prije nego ću ja doći. Bio je najpoznatiji hrvatski pjevač koji je rođen upravo na ovom otoku, upravo u ovom mjestu. Njegove pjesme obilježile su moje dječje i djevojačke sretne i nesretne ljubavi. Njegove pjesme svi znaju, pa i oni koji ga ne slušaju. Ostavio je trag u beskraju, definitivno. Vela Luka me podsjeća na njega, onako mirnog, povučenog, sijedog, naboranog i jednostavnog, nikako željnog prevelike pažnje i medija. Točno tako se može opisati ovo mjesto i ljudi koji žive tu. 

“Kad ću opet doć da te vidin ja
Kad ću opet doć da te jubin ja

Tek sad vidin šta mi znaći, Vela Luka, more, ti
Uspomene će mi samo ostati
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi.”

Foto prica Vela Luka

Otok Proizd

Jedan dan smo odvojili za odlazak na otočić Proizd koji Vam svakako preporučujem. Otok je udaljen oko pola sata vožnje brodom od centra Vela Luke. Definitivno je biser koji sa jedinstvenom bjelinom svojih plaža, morem tirkizne boje i mirisom slane svježine nikoga od posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Proizd ima stjenovitu i šljunčanu obalu, ali sjeverna strana oduzima dah. Tu se nalaze Bili boci – plaže od bijelih stijena koje uranjaju u more. Uz pristanište na Proizdu smješten je mali restoran, a do plaže Bili boci vode uređene šumske staze. Brodica vozi svaki dan po nekoliko puta iz Vela Luke do otoka i povratna karta po osobi je 60,00 kuna.