Sajam antikviteta

Jučer ujutro dobila sam prijedlog da posjetimo sajam antikviteta u Osijeku. Sajam čega? Kroz smijeh sam očekivala da se radi o prvo travanjskoj šali.

Parkirali smo automobil negdje na rubu Osječke tvrđe, inače lokacije sajma. Iznenadili smo se gužvi, no traženje parkinga ima i svojih prednosti, što veća posjećenost to kvalitetniji sajam, a važno je misliti pozitivno.

Na ulasku u tvrđu zatekli smo mini event – Međunarodni susret i izložba oldtimera kojeg je organizirao ‘Oldtimer klub Osijek’, te im ovim putem čestitam na trudu i radu. Zanimljivo je vidjeti kako ljudi iz regije i okolice čuvaju i njeguju svoje metalne ljubimce.

Nastavili smo put prema sajmu lagano gužvajući se s, vjerovali ili ne, grupama turista. Još jedno u nizu ugodnih iznenađenja. Bravo za Osijek i njihov turizam.

Stigli smo na sajam i na našu točnu pretpostavku bio je i više nego odlično posjećen. Odmah sam se izgubila među antikvitetima, starim fotoaparatima, predivnim čajnicima, svjećnjacima, mačevima, umjetninama… Neki izlagači su tematski, a neki svaštare, neki realni s cijenom, dok drugi pokušavaju malo više zaraditi, a neki su pak bezobrazno skupi.

Bilo je tu i ponekih modernijih izlagača sa svojim rukotvorinama, narodnim nošnjama, šarenim suknjama, nakitom te modernim sapunima. Mene osobno, najviše su dirnuli antikviteti koje sam koristila kao dijete, tako da ovaj sajam djeluje i kao neka vrsta vremeplova.

Sve u svemu, lijepo je vidjeti ljude na ulicama, razigrane i s osmjehom kako komuniciraju, upoznaju druge ljude, te se druže i jednostavno uživaju. Odličan potez koji mojem gradu tako očajno fali.

Za okrjepu i odmor na trgu tvrđe nalaze se četiri kafića gdje se slobodan stol tražio i po desetak minuta.

Za kraj bih htjela spomenuti posljednje ugodno iznenađenje, a to je ručak u restoranu ‘Lipovo hlad’ gdje nas je kuhar oduševio svojim umijećem. Hrana je bila izvrsna, kao i dekoracija tanjura, a vjerujte mi cijena je prava sitnica.