Vela Luka


Kao i prošlog, i ovog ljeta spontano smo se dogovorili gdje ćemo provesti godišnji odmor, odnosno gdje će mu biti polazna točka svjesni činjenice da posjeta samo jednom mjestu neće utažiti naše istraživačke želje i porive. Ove godine polazna točka bila je Vela Luka, maleno, staro ribarsko mjesto gdje smo se trebali usidriti na pet dana u tamošnjem hotelu Posejdon. 

Iz mjesta Orebić na Pelješcu ukrcali smo se na trajekt i krenuli put Korčule. Nakon petnaestak minuta već smo bili na otočkom tlu. Jesam li ikada spomenula koliko volim odlaske na otoke? Ta sama vožnja trajektom za mene je nešto posebno, vjetar u kosi, pjenušavo more koje ostaje iza nas, pogled u beskraj plavetnila i iščekivanje nekog novog tla, otočkog tla. Život je ponekad jednostavan i lijep.

Do Vela Luke, koja je na zapadnom djelu otoka korčule, vodi nas krivudava cesta obasjana užarenim suncem i  okružena mirisima borovine. U mislima se već bacam u more, koje obožavam. Jednog dana voljela bi se preseliti negdje uz more i tamo dočekati starost. Moja baka je bila dalmatinka, rođena na otoku Ravi. Vjerujem da sam puno toga naslijedila od nje, kao i veliku želju za samoćom te odlascima na otoke gdje nema puno ljudi. Bila je čudna, kao što sam i sama, pričala je po dalmatinski i po njoj sam dobila ime.

Inače, Vela Luka je najveće mjesto na otoku Korčuli, općina je to s gotovo pet tisuća stanovnika. Činjenicu da je najrazvijenije mjesto na hrvatskim otocima, Vela Luka može zahvaliti tome da su se njeni stanovnici dugi niz godina bavili brodogradnjom, pomorstvom, ribarstvom i poljoprivredom. Niz čamaca i opreme za spašavanje razvijen je u Veloj Luci. Luške koćarice su i danas među najljepšima na Jadranu.

Hotel Posejdon

Već pri dolasku u hotel stvari nisu izgledale obećavajuće. Na recepciji su nas dočekali klinci kojima je ovo čini mi se prva ljetna praksa, nisu nas uputili u ništa niti išta objasnili. Poslije su nam isti ti klinci na naše pitanje zašto telefon u sobi ne radi rekli da je on ukras te da bazen nije u funkciji, naravno nitko nas o tome nije obavijestio, ali i dalje plaćamo hotel s uporabom bazena. Jesam li spomenula da u hotelu nema interneta, no naravno i to smo platili. Na kraju smo se žalili, nešto smo uspjeli riješiti ali i dalje sam bez riječi da jedno turističko mjesto s hotelom koji je doslovno dva metra od plaže ovako što sebi dozvoljava. Nezadovoljni gosti su čak zvali i policiju jer sobe koje su rezervirali i platili nisu bile slobodne, te su ih smjestili po privatnim apartmanima dok ne riješe problem. Što se hrane tiče, bila je čak i zadovoljavajuća s obzirom na cjelokupan dojam. Doručak je bio isti svaki dan, niti malo maštovit, a na ručak i večeru se ne mogu požaliti. Na žalost u hotelu se ne može popiti dobra kava osim one iz ‘bolničkih’ aparata. Posejdon ne bi preporučila nikome nikada, ovaj hotel je sramota za naš turizam.  

98C5C72D-FB83-4A10-BFB2-0D3E1301C740

Vela spila

Vela spila ili Vela špilja sama po sebi predstavlja fenomenalnu prirodnu atrakciju, a nalazi se odmah iznad uvale Kale u Veloj Luci. Vapnenačkom stijenom nadsvođena prostorija osvijetljena je s nekoliko većih otvora u svodu nastalih prirodnim urušavanjem, kroz koje ulazi prirodno svjetlo.

Otkriveno je da je Vela špilja tisućljećima služila čovjeku kao sklonište i utočište od vremenskih neprilika, ali i kao mjesto za život. Iz dosad najdublje istraženih slojeva pronađeni su dijelovi keramičke, kamene i koštane izrađevine koji se svrstavaju u period gornjeg paleolitika.

48D1C758-2642-47A3-B535-1BE204A28DD7

F30A85C8-A98A-4360-9432-7320ED060988

Postoje dva puta za Velu špilju. Budite pametniji od nas pa idite onim kraćim kroz grad uz strme stepenice. Mi to naravno nismo znali i odabrali smo duži put od 3,5 km uzbrdo, prava sitnica za nas koji ‘smo u formi’, ne znam jesam li dobila sunčanicu, srčani ili infarkt do gore. Nisam sigurna je li se isplatilo. Ulaz se naplaćuje 15,00 kuna po osobi. 

Da ti pratim trag u beskraju..

U Veloj luci se osjeti miran i jednostavan život, koji je čini mi se i danas vrlo sličan onome od prije sto godina.  Nema tu noćnog života, jedna slastičarna, red kafića i par restorana, jedna benzinska, par butika, nekoliko trgovina i pekara, dvije/tri taxi brodice ili kako sam ih prozvala ‘otočki uber’, par hotela i Oliverova kuća. Kad smo rezervirali smještaj u Veloj luci potajno sam se nadala da ću sresti ovog velikana pokraj njegove kuće, kraj njegovih plavih vrata jer kažu vječno bi tamo ljeti bio. Na žalost Oliver je otišao prije nego ću ja doći. Bio je najpoznatiji hrvatski pjevač koji je rođen upravo na ovom otoku, upravo u ovom mjestu. Njegove pjesme obilježile su moje dječje i djevojačke sretne i nesretne ljubavi. Njegove pjesme svi znaju, pa i oni koji ga ne slušaju. Ostavio je trag u beskraju, definitivno. Vela Luka me podsjeća na njega, onako mirnog, povučenog, sijedog, naboranog i jednostavnog, nikako željnog prevelike pažnje i medija. Točno tako se može opisati ovo mjesto i ljudi koji žive tu. 

Oliverova kuća

 

“Kad ću opet doć da te vidin ja
Kad ću opet doć da te jubin ja

Tek sad vidin šta mi znaći, Vela Luka, more, ti
Uspomene će mi samo ostati
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi.”

Foto prica Vela Luka

1C972391-F296-4361-A466-37C74B5B208CB48BB9A3-ACB2-4AB3-81B8-D3E7D5E339A4A1F2A8B9-4E94-4B48-B5C4-7063575EFEDBIMG_70758269607F-3122-4833-954A-2D4D759FF00BD4F6AB21-2569-4DBA-A9F1-0ADACE080DA098E52288-F226-4534-A74D-6DD68C6CE17AIMG_8071 (2)5E71A447-90C6-45E8-8EAE-46092F8D9971A9F0B104-1D60-4DAC-9C3C-F5F630748B2248D1C758-2642-47A3-B535-1BE204A28DD7IMG_8074IMG_8107IMG_8108IMG_8109IMG_8110IMG_8115IMG_8114IMG_8111IMG_8113IMG_8112IMG_8025IMG_8116D8462FC6-29D9-4E74-A0B6-1E7A17E49706165FE963-AC15-4220-81C9-529117563247C3552A60-57B3-4930-848F-A1B2AACB7666IMG_8066IMG_80271BDFAC06-A644-4230-9AA7-881D88C9BDDC

Otok Proizd

Jedan dan smo odvojili za odlazak na otočić Proizd koji Vam svakako preporučujem. Otok je udaljen oko pola sata vožnje brodom od centra Vela Luke. Definitivno je biser koji sa jedinstvenom bjelinom svojih plaža, morem tirkizne boje i mirisom slane svježine nikoga od posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Proizd ima stjenovitu i šljunčanu obalu, ali sjeverna strana oduzima dah. Tu se nalaze Bili boci – plaže od bijelih stijena koje uranjaju u more. Uz pristanište na Proizdu smješten je mali restoran, a do plaže Bili boci vode uređene šumske staze. Brodica vozi svaki dan po nekoliko puta iz Vela Luke do otoka i povratna karta po osobi je 60,00 kuna. 

IMG_8104IMG_8106IMG_7830 (2)IMG_8090IMG_8093(1)IMG_8094IMG_8096IMG_8095IMG_8097IMG_8102IMG_8101IMG_8100IMG_8098IMG_7832IMG_7833IMG_7843

 

 

 

 

Beograd


Kako sam se (s)nasla u Beogradu?

Za Beograd će me vezati jedna neobična priča, barem za ovaj prvi posjet tom gradu. Dakle, završila sam na bolovanju i to na duži i bolni period. Danima sam ležala u krevetu na lijekovima, injekcijama i terapijama, te većinu vremena, zapravo spavajući. Dok nisam spavala omamljena lijekovima naletjela sam na jedan zanimljiv oglas u kojem je djevojka tražila prijevoz do Beograda i nazad, nudeći za to pozamašnu svotu novca. Predložila sam partneru da odemo ( morala sam naći razlog da me negdje vodi ), unatoč mojoj trenutnoj nesposobnosti hodanja i vrati mi osmjeh na lice jer sam ipak tjednima prikovana za krevet. Odlučili smo pomoći djevojci u nevolji (meni 😉 ), iako ja zaista nisam mogla stati na jednu nogu, no to je što se mene tiče zanemarivo, putuje se, to je ono najbitnije.

 

…nadjoh najkrasnije mjesto od davnine, preveliki grad Beograd…
(Despot Stefan L.)

 

IMG_0888

IMG_1334

Nakon dva dana smo krenuli put Beograda, meni inače prvoj posjeti ovom gradu, mjestu gdje je moj stariji brat Antonio napravio svoje prve korake prije više od trideset godina, mene doduše tada nije ni bilo. Što očekivati u ovome gradu, ima li straha od posjete zbog naše prošlosti i rata koje su prošle moja i ova zemlja, bojim li se pričati hrvatski jezik?!  – Pa iskreno to mi nije ni palo na pamet jer takvo što je dio prošlosti za koju nismo mi krivi nego politika i treba se okrenuti sadašnjosti, odnosno budućnosti, a ne konstantno živjeti u prošlosti.

IMG_1336

Continue reading “Beograd”

Etno selo Stanisici


Iz inspiracije jednog čovjeka i njegove obitelji, nastalo je etno selo Stanišići, planinsko selo usred ravnice koje svojom ljepotom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Cijela priča počela je od restorana ‘Konoba Stanišići’ koji je izgrađen 2013. godine, a kako je odaziv bio dobar, kompleks se širio, kao i njegova ponuda. 

 

Osim već spomenutog restorana u ovoj pravoj maloj bajci možete pronaći i hotele ‘Pirg’ i ‘Ras’, restoran ‘Ellas’ s dječjom igraonicom, svečane sale, krčmu ‘Vasojević’, turistički vlak, nogometne terene, životinje te brojne druge sadržaje.

Continue reading “Etno selo Stanisici”

Plitvice Lakes


Legenda o Crnoj Kraljici

Teška sparina morila nekoliko nedjelja poljane i gore. Ljudi i životinje, livade i vrtovi čeznuli su za okrepom, blagom kišicom. Sama Crna Rijeka, koja je veselo žuborila između strmih litica, bijaše se osušila. Samo u malim kamenitim izdubinama podržavala se po koja kap vode, koju su posvuda tražile sitne ptice, da utaže ljutu žeđ. Povenula je i trava kraj obale, koja je prije vrlo bujno rasla. Izdaleka i bliza dolazio narod ovamo, jer je bio naučen, da kod Crne Rijeke nađe vode i okrepe. Badava je narod molio i vapio za blagom kišicom. Nebo se ne htjede smilovati.

Na to se ukaže u dolini sadašnjih Plitvičkih Jezera Crna Kraljica sa sjajnom pratnjom. Ona je u vrletnom Velebitu imala svoje vilenske dvore te je katkada dolazila u plodonosne ravnice Ličkoga Polja i Gacke Doline, gdje je svojom dobrotom usrećivala narod. Narod zavapije kraljicu za pomoć, za vodu, jer će skapavati od žeđi i narod i blago, a propasti i žita i livade. Kraljica se smilova i obeća dati vode u obilju. Uz grmljavinu i bljesak spusti se za tinji čas na zemlju silna kiša, koja je okrijepila ljude i životinje, polja i livade. Kiša je padala cijelu noć, a voda je sve više rasla dok nije stvorila trinaest jezera u koritu Crne Rijeke. Prvo jezero nazvano je Prošćanski po prošnji naroda za vodu.

20747795_10154547284306116_603735721_o

Continue reading “Plitvice Lakes”

Road trip to Montenegro


Prošlo ljeto, moj partner i ja odlučili smo se posjetiti Crnu goru. No, kako je Crna gora malena država, plan je bio proputovati je i upoznati što je više moguće, i to krenuvši od krajnjeg sjevera gdje graniči s Bosnom i Hercegovinom prema jugu.

Spakirali smo najnužnije stvari, ( u mom slučaju naravno i koja stvar previše, jer treba mi sve ) i zaputili se autom put naše avanture. 

 

IMG_4686

 

Nakon nevjerojatnog graničnog prijelaza gdje vam auto doslovno stoji u redu pod kutom od 45°, cesta u kojima se ne bi odvažili niti najveći adrenalinski ovisnici, zavoja u kojima imate osjećaj kao da vam se želudac okreće i asfalta kineske kvalitete, napokon smo ušli u Crnu goru.

IMG_4668

Continue reading “Road trip to Montenegro”