Kako sam se (s)nasla u Beogradu?

Za Beograd će me vezati jedna neobična priča, barem za ovaj prvi posjet tom gradu. Dakle, završila sam na bolovanju i to na duži i bolni period. Danima sam ležala u krevetu na lijekovima, injekcijama i terapijama, te većinu vremena, zapravo spavajući. Dok nisam spavala omamljena lijekovima naletjela sam na jedan zanimljiv oglas u kojem je djevojka tražila prijevoz do Beograda i nazad, nudeći za to pozamašnu svotu novca. Predložila sam partneru da odemo ( morala sam naći razlog da me negdje vodi ), unatoč mojoj trenutnoj nesposobnosti hodanja i vrati mi osmjeh na lice jer sam ipak tjednima prikovana za krevet. Odlučili smo pomoći djevojci u nevolji (meni 😉 ), iako ja zaista nisam mogla stati na jednu nogu, no to je što se mene tiče zanemarivo, putuje se, to je ono najbitnije.

 

…nadjoh najkrasnije mjesto od davnine, preveliki grad Beograd…
(Despot Stefan L.)

 

Nakon dva dana smo krenuli put Beograda, meni inače prvoj posjeti ovom gradu, mjestu gdje je moj stariji brat Antonio napravio svoje prve korake prije više od trideset godina, mene doduše tada nije ni bilo. Što očekivati u ovome gradu, ima li straha od posjete zbog naše prošlosti i rata koje su prošle moja i ova zemlja, bojim li se pričati hrvatski jezik?!  – Pa iskreno to mi nije ni palo na pamet jer takvo što je dio prošlosti za koju nismo mi krivi nego politika i treba se okrenuti sadašnjosti, odnosno budućnosti, a ne konstantno živjeti u prošlosti.

Djevojku smo ostavili na traženoj lokaciji i uputili se u najbližu garažu. Ono što prvo primjećujem u današnjem suncem okupanom Beogradu jesu visoke, ogromne i prekrasne povijesne arhitekture zgrada između popločane betonom, cvijeće je posvuda uokolo, pa i na svakoj uličnoj svjetiljci, trgovine i butici su na svakom koraku, sve je nekako prostrano, ogromno i prepuno ljudi i putnika sa svih strana svijeta. Prvo smo htjeli popiti kavu u najpoznatijoj Beogradskoj ulici Knez Mihajlovoj i pronašli mjesto u talijanskom restoranu  ‘Via del Gusto’. Na kraju smo ovdje ostali na ručku i oduševili se ponudom talijanskih tjestenina. Odabrala sam Via del Gusto pastu s tri vrste gljiva u umaku s bademima, definitivno nešto što morate probati, interijer lokala je uređen tako da imate osjećaj da ste u nekoj divnoj ulici iz filmova ili uređenoj kazališnoj sceni. Već u samom startu smo se oduševili.

 

 

Prepunog želuca smo nastavili dalje istraživati ovu dugačku, široku, šarenu, veselu i prepunu ljudima ulicu. Nakon Knez Mihajlove ostalo nam je vremena za obilazak najpoznatijeg i najljepšeg Beogradskog parka, tvrđave Kalemegdan. Naziv Kalemegdan odnosi se samo na prostorni dio oko Tvrđave koji je osamdesetih godina 19. stoljeća pretvoren u park.  Njegovo ime potječe od turskih reči “kale” – grad, i “megdan” – polje. Turci su Kalemegdan nazivali i Fićir-bajir što znači “brijeg za razmišljanje”.

Kalemegdan je preživio brojne bitke i nadživio svoje osvajače. Uvijek na raskrižju istoka i zapada bio je česta meta sila s ovih prostora. Razrušen je preko 40 puta, a posljedice ratova i osvajanja su vidljive i na današnjem izgledu tvrđave. Postoje i brojne legende za koje se niti dan danas ne zna jesu li istinite ili se samo nagađaju, jedna od legendi kaže da su Turci sazidali zlato u zidove Barutane. Do sada to nitko nije uspio potvrditi, no činjenica je da beskućnici još uvijek stružu te zidove u nadi pronalasku blaga.

Duh Beograda je nešto o čemu će vam svaki građanin ovoga grada rado pričati. Opušteni i raspoloženi za zabavu, mnogi Beograđani će tvrditi da su pravi hedonisti, da znaju sve o dobroj hrani, vinu, glazbi. Mnogi od njih to zaista i jesu. Raduju se svemu i svačemu, razgovorima i dugim šetnjama, ispijanju jutarnje kave, neradnim danima, vole biti u pokretu i zbog toga su ulice, šetališta, kafići, restorani, slastičarne, trgovački centri i prodavaonice uvijek prepune ljudi, što je još važnije Beograđani se raduju svakome, a humor je nešto što im je očigledno usađeno odmalena stoga svakako upoznajte Beograd i upoznavajući ga kroz ljude koji žive u njemu.

U povratku smo otišli na kavu i makarone u prekrasno uređen Coffe, Tea& Sympathy s najdivnijim pogledom na Beograd.

 

 

U idućoj i našoj planiranoj posjeti ovome gradu ostati ćemo duže i istražiti ga pomnije i detaljnije, a svakako nas zanima i onaj noćni život Beograda o kojemu svi pričaju. Dugo smo željeli posjetiti Beograd i ovo je nekako uletjelo nenadano i ne planirano čisto da upotpunimo dan jer zaista dugo nismo nigdje otišli zbog moje bolesti. Iz Beograda smo se svi troje vratili zadovoljni i sretni i to je ono najbitnije, djevojka s novom kosom, a nas dvoje s novim iskustvom, odnosno više ja jer moj partner je već obišao Beograd u svojim brojnim avanturama. Nakon što sam četiri sata šepala po Beogradu razboljela sam se još više, odnosno dobila temperaturu, tako da vam je moj savjet da ipak zdravi krenete na put.  😉

Foto prica