“Ona je živjela u stalnom strahu da će nešto važno i lijepo u životu propustiti. Često je putovala, a još češće patila jer ne putuje. Smatrala je da su pravi povod i sreća uvijek negdje drugdje..”                                                                                                       –Miljenko Jergović                            

 

Kada živite u Novigradu, jasno vam je da za većinu stvari koje trebate obaviti morate otići u prvi veći grad. Tako je mene u Poreč odvela potreba za kupnjom cipela, zimskih cipela usred ljeta, cipela za tadašnji posao u hotelu. I našla sam ih. Nedugo nakon pronalaska istih, točnije četiri dana poslije, opet sam se našla u Poreču. Ovaj put došla sam reklamirati, vratiti ili tražiti povrat novca za dotične cipele koje su bile u raspadajućem stanju (vrhunska talijanska koža).

Bila sam ljuta i nisam se uopće obazirala na grad, na ljepotu, na prirodu, na ništa, bila sam u svojoj misiji cipela, raspravi s vlasnikom trgovine, koji btw. nije vidio nikakav problem, no na moj spomen državnog inspektorata sve smo se vrlo brzo dogovorili. Cipele sam na kraju potražila u trgovini Borovo i zadovoljno gazila ostatak ljeta. 

Poreč sam doživjela, u pravom smislu riječi, tek kada sam ga treći put posjetila. Poreč je prelijep gradić, prepun zelenila, šume, šetališta uz more, muzeja, Eufrazijeve bazilike, starih kamenih kuća i šarmantnih trgova pa sve do modernih barova, suvenirnica, trgovina, galerija, te raznovrsnih mjesta za izlazak. Moglo bi se reći da je Poreč jedan veliki puni paket.

 

Moram priznati da me iznenadila veličina staroga grada u kojem možeš šetati i razgledavati, gubiti se po njegovim kamenim uličicama doslovno satima. Stari grad je zadržao svoj originalni izgled tako da njegova jezgra obiluje gotičkim kulama i građevinama. Poreč je, uz Pulu najstarija rimska kolonija u istri gdje čak i dalje leže ostaci rimskoga hrama, koji potječu iz prvog vijeka.

Uzdahe mami i gotička Peterokutna kula, koja se nalazi na ulazu u glavnu gradsku ulicu Decumanus, nekadašnja vrata grada gdje se slobodno možete uspeti stepenicama do gore, odakle se pruža prekrasan pogled na ulice staroga grada. Nasuprot peterokutne kule nalazila se još jedna četvrtasta kula. Zajedno s gradskim vratima srušena je u 19. stoljeću, nakon što je izgubila svoju više stoljetnu obrambenu funkciju. U kuli se nalazi i restoran pa možete uživati u hrani s divnim pogledom. 

 

Ipak, među najznačajnijim spomenikom Poreča spominje se Eufrazijeva bazilika koja je najljepši sačuvani spomenik rano bizantske umjetnosti na Mediteranu. Nastala je u 6. st., u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I. UNESCO ju je uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu. Interijer bazilike ukrašen je jedinstvenim mozaicima.

Mozaik iznad ulaza u Eufrazijevu baziliku

 

Stari grad također obiluje brojem restorana s fora lokacijama i terasama, što u uličicama, a što unutar dvorišta pojedinih kamenih kuća, gdje imate potpunu intimnu atmosferu uz svijeće i divni ugođaj upotpunjen ( barem u mom slučaju dok sam večerala tamo ), svirkom na gitari. Na žalost, ono što nedostaje u ovom gradu je nedostatak hrvatskih ugostitelja koji bi predstavljali hrvatske vrijednosti na hrvatskoj obali. Isto tako manjak je u ponudi jer svaki restoran nudi manje više isti “fast food” jelovnik koji nema veze sa autohtonom hrvatskom kuhinjom. Ono što me dodatno iritira je kada staneš prelistavati jelovnik pred većinom restorana prisjedne ti ulazak u isti taj restoran jer osoblje stane pokraj tebe i gnjavi ili te promatra onako čudno. Osjećaš se kao u trgovini kada te prodavačica počne pratiti pa na kraju izađeš bez ijedne kupljene stvari i s glupim osjećajem kao da si nešto skrivio. 

 

U Poreču ne nedostaje noćnog života. Grad je ugodno popunjen što mlađom to i starijom populacijom. Također možete birati između mirnijih i ponešto intimnijih mjesta za odlazak na piće kao i ponešto bogatije ponude klubske scene. Od svega izdvojila bih odlazak u cocktail bar koji se nalazi na odličnoj lokaciji s drugačijom idejom, na stepenicama u prostoru kazališta. Uživala sam okružena brojnim šarenim jastucima, no divan ugođaj je spretno pokvarilo ekstremno neljubazno žensko osoblje. Šteta za tako jedno mjesto.