Groznjan


 

“Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu.” 

– Meša Selimović

img_2265

Rođena sam u svijetu gdje veće je bolje, svjetlucavo je cjenjenije, a lažno je zanimljivije. Ponekad, uzmem si za pravo da pobjegnem od svega toga, pa makar i na jedan dan. Priuštim svojoj glavi i svom tijelu da se odmore i u život ponovno zaljube. 

Vozeći se cestom Novigrad – Buje, misli su mi odlutale, a oči reflektirale nevjerojatnu zelenu boju prirode. Na vrijeme sam se vratila u stvarnost i pogledala gore prema vrhu, siva tvrđava lebdjela je iznad tog zelenila. Grožnjan. Srednjovjekovni Istarski gradić okružen kamenim zidinama.

Mjesto je to gdje nema jumbo reklama ili nekih naznaka velikih korporacija, mjesto je to gdje autom ne možeš ući u grad, a kamoli parkirati pred trgovinu ili kafić, kao što svi imamo naviku. Mjesto je to u kojem šetnja opušta i otkriva prekrasne boje i mirise, a kamen zagrijava toplina žitelja Grožnjana.

Prvo što sam čula ulazeći u ovaj maleni istarski gradić bila je glazba. Raj za uši. Zvuci gitare, glasovira, violine i violončela, već tu osjetila sam neku posebnost. Naime ljeti se u Grožnjanu otvaraju muzičke akademije za mlade, te likovne, plesne i dramske radionice. Tako uličice postaju jedna velika pozornica u kojoj se izmjenjuju zvuci jazza i klasike. Grožnjan je poznat i kao grad umjetnika, s preko dvadesetak ateljea koji su smješteni u malim kamenim uličicama i uglovima, te su prepuni unikatnih radova. 

Grožnjan nudi brojne agroturizme, konobe i restorane s tradicionalnom Istarskom kuhinjom nudeći sve gušte darova čiste  prirode, od domaćeg sira, pršuta i tjestenine, do pečenja ispod peke, tartufa, šparoga i gljiva, sve upotpunjeno maslinovim uljem te dozom zlatnog istarskog vina.

Upravo miris hrane, žamor nekolicine ljudi te prekrasni ambijent na vanjskoj povišenoj terasi okruženoj kamenom i zelenilom vinove loze koja se spušta niz kameni zid, te ogromnim stablom ispred, me privukao u restoran Amodomio, gdje sam odlučila večerati. 

Još jedna ljepota ovog mjesta je u tome što si među ljudima ali nikad u gužvi, nema masovnog turizma te je večera protekla u nekakvom privatnom duhu. Uz kapljicu vina večer se odužila slušajući i raspravljajući o dojmovima Grožnjana, njegovoj povijesti, trenutnoj ponudi i budućnosti..

img_2227img_2226

img_2244img_2252img_2229img_2232
img_2230

img_2224img_2222

2 thoughts on “Groznjan

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s