Pazin


img_0292

Za kraj obilaska i upoznavanja pojedinih dijelova Istre, vodim vas u Pazin. Bila sam oduševljena idejom o posjeti ovom gradu, gradu u samom srcu poluotoka Istre. Očekivala sam previše.

Ulaz u ovaj grad mi se učinio više kao izlaz iz Istre, kao da više nisam na tom turističkom poluotoku. Čini mi se da je sav turizam zaobišao ovaj grad i njegovu okolicu. Zapravo, osjećala sam se kao u jednom od slavonskih mjesta gdje je ekonomija odavno izdahnula. Na ulicama Pazina nema tabli s natpisom ‘zimmer frei’, nema obilja apartmana, luksuznih hotela, niti mrvica gastronomske ponude.

Continue reading “Pazin”

Hum – najmanji grad na svijetu?


img_01391

Hum je Istarski gradić položen na brežuljku unutar gradskih zidina na površini dužine od oko stotinu i širine od samo 35 metara. Uključujući gradske bedeme, ima dvije male ulice i tri reda kuća. Hum danas ima oko dvadesetak stanovnika i možete ga obići za svega pet minuta.

Tako malen, često se spominje i kao najmanji grad na svijetu, iako mnogi smatraju da je Vatikan najmanji grad na svijetu, ali Vatikan je zapravo suverena država. Također se spominje i Belgijski ‘najmanji grad na svijetu’ Durbuy koji je desetljećima, možda i stoljećima, bio samo na glasu kao najmanji grad na svijetu i to je ostalo sve do danas. Zaista, Durbuy površinom i brojem stanovnika jest mali grad, no podatak s Wikipedije i mnogi drugi članci na internetu ipak spominju Hum kao najmanji grad na svijetu prema Guinnessovoj knjizi rekorda. 

Stara legenda kaže da je nastao kada su divovi gradili gradove u dolini rijeke Mirne, te od preostalog kamenja na kraju izgradili i Hum. Osim što je poznat kao najmanji grad na svijetu, od nedavno ponosno nosi i naziv grada biske, a biska je rakija sa imelom, čija receptura potječe upravo iz Huma. Bisku, kao i mnoge druge domaće rakije, poput koprive, medice i ostalih možete i degustirati u Humskoj galeriji ili u trgovini ‘Imela’, te kupiti pokoji suvenir. Degustacija rakija meni je bila odličan aperitiv prije odlaska u Humsku konobu, jedinu konobu u ovom gradiću, gdje možete kušati neke od poznatih domaćih Istarskih specijaliteta.

Continue reading “Hum – najmanji grad na svijetu?”

Motovun


img_3041

“Oko grada Motovuna živio je kmet Jože divovskog izgleda. Radio je najteže poslove za gospodu bez prigovora, dok ga mletački providur nije odveo lađom za Mletke. Bura je potopila lađu, a Jože se spasio. U lađi je poginuo div Galeat Ilija, koji je prije smrti savjetovao Joži, da bude slobodan čovjek. Kada se vratio kući, pobjegao je s ostalim kmetovima na brdo, gdje su kasnije našli zlato. Čak su im i gospodari došli pomagati, kako bi dobili dio zlata. Prilikom dijeljenja posjeda, divovi su se posvađali zbog svoje pohlepe. Jože je bio tužan, zbog nepravedne podjele pa se osvetio spalivši kolibu sa žitom. Progonili su ga, a sklonište je našao kod Civette, koji je postao vođa kmetova i Joži dao najbolju zemlju. U borbama je Jože ubio dva diva, vraćao se svom Motovunu, ali prije ulaska u grad, sjetio se Ilijinih riječi pa je odlučio biti slobodan čovjek, kao što mu je on rekao pa je napustio Civettu i Motovun i nije se vratio. ”     – Vladimir Nazor

img_3031

Continue reading “Motovun”

Porec


img_2650

 

“Ona je živjela u stalnom strahu da će nešto važno i lijepo u životu propustiti. Često je putovala, a još češće patila jer ne putuje. Smatrala je da su pravi povod i sreća uvijek negdje drugdje..”                                                                                                       –Miljenko Jergović                            

 

Kada živite u Novigradu, jasno vam je da za većinu stvari koje trebate obaviti morate otići u prvi veći grad. Tako je mene u Poreč odvela potreba za kupnjom cipela, zimskih cipela usred ljeta, cipela za tadašnji posao u hotelu. I našla sam ih. Nedugo nakon pronalaska istih, točnije četiri dana poslije, opet sam se našla u Poreču. Ovaj put došla sam reklamirati, vratiti ili tražiti povrat novca za dotične cipele koje su bile u raspadajućem stanju (vrhunska talijanska koža).

Continue reading “Porec”

Vrsar


 

“Tužne uspomene dugo drijemaju u jednom od bezbrojnih šupljina sjećanja, godinama, desetljećima, čitavog života. Zatim jednog lijepog dana iskoče na površinu, bol koja ih prati iznova je prisutna, snažna i oštra kao onog davnog dana.”
— Susanna Tamaro

Processed with Snapseed.
Marina Vrsar
img_2382
Marina Vrsar

Već sam jednom prilikom rekla da se život ne odvija onako kako mi to želimo. “Nisam to ni tražio, niti želio, jednostavno rodio sam se u takvom svijetu” rekao je moj suputnik. Mogla sam vidjeti da se emocije sjećanja skupljaju na njegovom licu, no nisam se usudila pitati. To je njegova priča i njegova prošlost, njegovo pravo da ispriča onda kada bude spreman.“Ima jedno malo seoce južno od Poreča i htio bi da ga vidiš”, moj suputnik dao je prijedlog. I tako smo pošli.

Continue reading “Vrsar”