Groznjan


 

“Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu.” 

– Meša Selimović

img_2265

Rođena sam u svijetu gdje veće je bolje, svjetlucavo je cjenjenije, a lažno je zanimljivije. Ponekad, uzmem si za pravo da pobjegnem od svega toga, pa makar i na jedan dan. Priuštim svojoj glavi i svom tijelu da se odmore i u život ponovno zaljube. 

Vozeći se cestom Novigrad – Buje, misli su mi odlutale, a oči reflektirale nevjerojatnu zelenu boju prirode. Na vrijeme sam se vratila u stvarnost i pogledala gore prema vrhu, siva tvrđava lebdjela je iznad tog zelenila. Grožnjan. Srednjovjekovni Istarski gradić okružen kamenim zidinama.

Nastavi čitati “Groznjan”

Novigrad


“Kad se prekine očekivani tijek naše svakodnevnice,
uviđamo da smo poput brodolomaca
koji pokušavaju održati ravnotežu na dasci usred otvorenog mora,
zaboravivši otkuda su došli i ne znajući kamo plutaju.”

                           –  Albert Einstein

img_2118

Ne odvija se sve u životu onako kako mi to želimo. Prvo bijaše radost, pa razočaranje, pa tuga..

Potražila sam novi početak, novo mjesto, vrelo inspiracije. I tako sam igrom slučaja nabasala na grad simboličnog, pomalo sudbonosnog imena. Novigrad.

img_2219

Smjestila sam svoje stvari u divan prostrani stan, koji će mi ostati u posebnom sjećanju, te počela istraživati. Lutala sam novim ulicama, uživala sam u novim prizorima, fascinantnom čistoćom grada, predivno uređenim parkovima, no veselje je potrajalo čitavih dvadeset minuta. To je to, pomislih? Obišla sam cijeli grad?! Priznajem, bila sam razočarana.

Nastavi čitati “Novigrad”

Rovinj


“Možda bi se moglo reći da svak’ voli putovanje, ili bar misao o njemu, kao svoj drugi, ljepši, život.”     ― Ivo Andrić

 

 

img_2551

img_2552

img_2555

Započela bi tamo gdje završava umjetnikov put. Gdje grad iz davnina ponosno stoji u modernom vremenu. U Rovinju.

Hodala sam njegovim ulicama polako, nikad u žurbi jer u žurbi čar se gubi, previše je detalja za vidjeti, za uživati. Preskočiti ih, znači griješiti. Grad je to umjetnika, stvaralaca i domišljatih. Na svakom koraku umjetnine i ručni radovi vas mame, tjeraju da se divite, prkose da ostanete još koji dan, još koji sat.

Nastavi čitati “Rovinj”