21 travnja, 2018 – Alis Volat Propriis

I ove godine, krenuvši na skijanje, poučeni vrlo dobrim iskustvom odlučili smo se smjestiti ponovno u Sarajevsku ljepoticu, hotel Radon Plaza. Na samom ulazu oduševio me pogled na puno veći broj besplatnih parkirnih mjesta za goste hotela, što sam spomenula kao manu u svom prijašnjem postu prije nešto više od godinu dana kada sam prvi put posjetila ovaj hotel.

Recepcija je standardno ukrašena ljubaznim i vedrim osmjehom već poznatog osoblja. Njihova kombinacija poslovno-prijateljske komunikacije me uvijek iznova zapanji. Osjećate se vrlo opušteno, kao da imate prijatelja koji se drži na poslovnoj distanci. Prilikom check in-a recepcionar nas je upitao jesmo li ovdje prvi puta ili smo već dolazili i prije. Kako je ovo naša druga, odnosno moja treća posjeta ovom divnom hotelu na poklon smo dobili dvije masaže cijeloga tijela da se opustimo u pravom smislu riječi (trebam li Vam opisati svoje oduševljenje?). Doista, lijepa gesta, ali i samo saznanje da Vaš prijašnji dolazak nije prošao hladno i ne opaženo.

Karakteristike hotela

Radon Plaza hotel nalazi se na jugozapadnom ulazu u Sarajevo, neposredno uz glavnu cestu. Udaljen je desetak minuta od Sarajevskoga aerodroma, te petnaestak od centra grada. Hotel se nalazi u sklopu Avaz Business centra koji je izgrađen 2006. godine. Raspolaže sa 117 soba, 82 sobe s najudobnijim king size krevetom koji sam imala prilike probati, 35 soba sa razdvojenim krevetima, te dva superior i jedan predsjednički apartman. Površine soba su otprilike oko 30m2, a svaka soba je opremljena garniturom za sjedenje, mini barom, sigurnosnim sefom, kuhalom za kavu, šalicama i ostalim priborom, tv plazmom s kabelskim programom, direktnom telefonskom linijom, klima uređajem koji sami kontrolirate, a sobe se otvaraju elektronskim karticama.

Novi, moderniji dizajn soba

U razgovoru s menadžerom hotela saznala sam kako je u tijeku renoviranje hotelskih soba, odnosno njihove kompletne unutrašnjosti od poda do stropa, te me upitao želim li ih među prvima i vidjeti. Oduševljeno sam prihvatila poziv te krenula u obilazak na petom i devetom katu. Zanimljivo, mi smo boravili na osmom katu, ravno ispod radova a nismo čuli nikakvu buku niti smo znali da su isti u tijeku.

Prva soba u koju sam ušla još je mirisala na boju i lak, miris koji obožavam, pod je prekriven novim predivnim plavim tepihom koji je podigao cijelu sobu te ostalim plavim detaljima, foteljom i jastucima. Radijatori, odnosno klima uređaji su prekriveni drvenim ukrasima, uzglavlje kreveta je zamjenjeno i obloženo prekrasnim materijalom koji podsjeća na brušenu kožu. Svjetlost u sobi je nevjerojatna jer su prozori ogromni i prekrivaju jednu cijelu stranu zida. Walk in ormar koji je skriven ogledalom u ovoj sobi me oborio s nogu, kao i nove pločice u kupaonici i napokon, dva umivaonika. Mogla bi preseliti, zbog ormara, ako ni zbog čega drugoga.

Druga soba je bila u zemljanim tonovima, smeđa i bež boja prevladavale su ovom sobom koja je izgledala čak ljepše od prve, ili je prva ljepša, ne mogu se odlučiti. Predivna bež sofa i fotelja, ogroman krevet s prekrasnim novim uzglavljem, veliko ogledalo, novi smeđi tepih na točkice, ostajem ovdje, definitivno.

Treća soba je bila dvokrevetna, također u zemljanim, odnosno bež i smeđim tonovima. Iza ovih odabranih novouređenih boja u sobama se krije jedna preslatka ljubavna priča o kojoj neću pisati jer sam tako obećala jednoj teti koja radi u hotelu.

Moram napomenuti da sobe u trenutku mog boravka nisu bile u potpunosti završene, te prema najavi dizajnera možemo očekivati još pokoji detalj.

U životu sam se uvijek veselila promjenama jer smatram da promjene nose sa sobom nešto bolje, nešto drugačije, neki novi pogled nevidljivog kuta koji tiho plovi oko nas i skromno pobuđuje znatiželju. Meni osobno dizajn je prekrasan, materijali su predivni, a boje opuštajuće i vedre. Drago mi je da stvari idu naprijed, da se nešto događa, razvija, poboljšava, da se slušaju želje i očekivanja gostiju samog hotela. Na taj način se i zaposlenicima ukazuje da hotel nije zapeo u vremenu, nego da je živ i da će biti još dugo, dugo tu. Ono najvažnije, po meni je, da dokazuje ovim tužnim prostorima da se uz trud i volju ipak može daleko dogurati.

Plazino najvece bogatstvo?

Radon Plaza hotel je lijep izvana i iznutra. Jedan od primjera je doručak na petnaestom katu uz zen glazbu i prekrasan pogled od 360° na tada pravi zimski ugođaj i Sarajevo prekriveno bijelim pokrivačem. Uspomena je to koju ćemo rado ponijeti doma. No ono najveće bogatstvo Radon Plaze nije u pogledu, skupoći, opremljenosti i dizajnu. To su sve blagodati ovog života, plusevi u nizu. Ono najvrjednije ovog hotela su upravo njegovi zaposlenici, oni su temelj jači od bilo kojeg betona i čelika. Upoznavši ih nekoliko, primijetila sam njihovu otvorenost i druželjubivost, predstavljali su se upravo onakvima kakvi doista i jesu, ljudi s osobinama, životnim pričama i željama, smiješni i spontani. Držeći se cijelo vrijeme ipak profesionalno svatko od njih ne namjerno i sa smiješkom na licu odao bi mi pokoju priču o hotelu i pri tome ne mislim na tračarije, te mi time pokazali da su zadovoljni na svojem radnom mjestu. Divno je to što im poslodavac dopušta da budu ono što jesu, npr. konobar u kuglani je mađioničar koji se ne stidi svog talenta i rado nas je razveselio s par trikova te pokojom zanimljivom životnom pričom. Poslodavac ga ne ograničava nego ga potiče da bude još bolji u svojim nastupima. Zaista, bogatstvo je to vrijedno divljenja.