Skijanje?! Ne, nikada nisam bila za odlazak na skijanje niti me ikada privlačio taj sport, u biti sve vezano za zimovanja sam izbjegavala. S razlogom kažu nikad ne reci nikad.  Dogovor je pao da ipak idemo na tu avanturu. Skijati je trebao samo On, koji to obožava, no kad smo krenuli na put u autu su bila dva para skija, štapova i kompletna oprema za skijanje. Privuklo me to što smo napravili kompromis, u slučaju mog nezadovoljstva skijanjem (ili onog vjerojatnijeg, loma) uživati ćemo u šetnji prirodom i jednostavno odmarati. Iz tog razloga nismo uzeli smještaj na planini nego u Sarajevu, u već spomenutom hotelu Radon plaza u kojem mi sigurno neće biti dosadno. 

Jahorina je planina u Bosni i Hercegovini koja pripada dinarskom planinskom sistemu. Nazivaju je olimpijskom ljepoticom koja je 1984. nesebično ugostila sve ljubitelje zimskih olimpijskih sportova. To je najveći skijaški centar u BiH i raspolaže sa 20km uređenih staza za alpsko skijanje povezanih sa ski žičarama i ski liftovima ukupnog kapaciteta oko 10 000 skijaša na sat. Jahorina predstavlja jedan od najznačajnijih turističkih centara u Bosni i Hercegovini.

Od Sarajeva je udaljena oko 30 km i put do planine je vrlo pristupačan, cesta je široka, što je meni vrlo bitno (ne pitajte zašto). Cjelodnevni parking je malo manje od 3 eura što je zbilja povoljno. Ono što na prvi pogled primijetite kad izađete iz auta su djeca koja uče skijati u dnu planine, kafić, odnosno restoran, trgovine ski opremom i ljude koji koračaju u pancericama i izgledaju poprilično smiješno, kao što sam i ja izgledala kad sam ih napokon obula. Teške su i vjerujte mi onaj osjećaj kad ih skinete nakon cijelog dana nošenja je neopisiv. Ono što nas je iznenadilo je činjenica da sam ja naučila skijati za jedan dan, što je gotovo nemoguće. Nisam ja profi da se razumijemo, ali skijala sam bez problema, nisam pala, nisam se razbila  i nisam se uplašila. Međutim, i plava i crvena staza su bile jako loše jer je par dana prije bilo toplo i kiša je padala pa se stvorio led.

Najveći gušt je nakon skijanja sjesti na čaj, kuhano vino, kavu, sok, ručak ili što god vam paše u tom trenutku i to u ‘Kolibu’, koja zaista tako i izgleda. Drvena izvana i iznutra, s kaminom oko kojega sjede skijaši u pancericama i griju se. Ono što je ovdje divno jest da nitko nikoga ne promatra i ne ogovara jer svi su se došli opustiti, odmoriti i svi izgledaju poprilično jednako u skafanderima, nema tu šminke, nema tu štikli, nema tu blještavila niti glamura.  

Jahorina nije ‘top’ skijalište, no jako je lijepo i s obzirom na to koliko je blizu naše Slavonije i koliko je jeftino u odnosu na druga skijališta, otići na vikend i malo uživati u planinskom zraku si možemo svi priuštiti. Na žalost vrijeme nam nije išlo na ruku i bila je magla cijeli dan, tako da ne očekujte previše od slika. 

Foto priča