“Tužne uspomene dugo drijemaju u jednom od bezbrojnih šupljina sjećanja, godinama, desetljećima, čitavog života. Zatim jednog lijepog dana iskoče na površinu, bol koja ih prati iznova je prisutna, snažna i oštra kao onog davnog dana.”
— Susanna Tamaro


Već sam jednom prilikom rekla da se život ne odvija onako kako mi to želimo. “Nisam to ni tražio, niti želio, jednostavno rodio sam se u takvom svijetu” rekao je moj suputnik. Mogla sam vidjeti da se emocije sjećanja skupljaju na njegovom licu, no nisam se usudila pitati. To je njegova priča i njegova prošlost, njegovo pravo da ispriča onda kada bude spreman.“Ima jedno malo seoce južno od Poreča i htio bi da ga vidiš”, moj suputnik dao je prijedlog. I tako smo pošli.