Motovun


img_3041

“Oko grada Motovuna živio je kmet Jože divovskog izgleda. Radio je najteže poslove za gospodu bez prigovora, dok ga mletački providur nije odveo lađom za Mletke. Bura je potopila lađu, a Jože se spasio. U lađi je poginuo div Galeat Ilija, koji je prije smrti savjetovao Joži, da bude slobodan čovjek. Kada se vratio kući, pobjegao je s ostalim kmetovima na brdo, gdje su kasnije našli zlato. Čak su im i gospodari došli pomagati, kako bi dobili dio zlata. Prilikom dijeljenja posjeda, divovi su se posvađali zbog svoje pohlepe. Jože je bio tužan, zbog nepravedne podjele pa se osvetio spalivši kolibu sa žitom. Progonili su ga, a sklonište je našao kod Civette, koji je postao vođa kmetova i Joži dao najbolju zemlju. U borbama je Jože ubio dva diva, vraćao se svom Motovunu, ali prije ulaska u grad, sjetio se Ilijinih riječi pa je odlučio biti slobodan čovjek, kao što mu je on rekao pa je napustio Civettu i Motovun i nije se vratio. ”     – Vladimir Nazor

img_3031

Continue reading “Motovun”

Porec


img_2650

 

“Ona je živjela u stalnom strahu da će nešto važno i lijepo u životu propustiti. Često je putovala, a još češće patila jer ne putuje. Smatrala je da su pravi povod i sreća uvijek negdje drugdje..”                                                                                                       –Miljenko Jergović                            

 

Kada živite u Novigradu, jasno vam je da za većinu stvari koje trebate obaviti morate otići u prvi veći grad. Tako je mene u Poreč odvela potreba za kupnjom cipela, zimskih cipela usred ljeta, cipela za tadašnji posao u hotelu. I našla sam ih. Nedugo nakon pronalaska istih, točnije četiri dana poslije, opet sam se našla u Poreču. Ovaj put došla sam reklamirati, vratiti ili tražiti povrat novca za dotične cipele koje su bile u raspadajućem stanju (vrhunska talijanska koža).

Continue reading “Porec”

Vrsar


 

“Tužne uspomene dugo drijemaju u jednom od bezbrojnih šupljina sjećanja, godinama, desetljećima, čitavog života. Zatim jednog lijepog dana iskoče na površinu, bol koja ih prati iznova je prisutna, snažna i oštra kao onog davnog dana.”
— Susanna Tamaro

Processed with Snapseed.
Marina Vrsar
img_2382
Marina Vrsar

Već sam jednom prilikom rekla da se život ne odvija onako kako mi to želimo. “Nisam to ni tražio, niti želio, jednostavno rodio sam se u takvom svijetu” rekao je moj suputnik. Mogla sam vidjeti da se emocije sjećanja skupljaju na njegovom licu, no nisam se usudila pitati. To je njegova priča i njegova prošlost, njegovo pravo da ispriča onda kada bude spreman.“Ima jedno malo seoce južno od Poreča i htio bi da ga vidiš”, moj suputnik dao je prijedlog. I tako smo pošli.

Continue reading “Vrsar”

Groznjan


 

“Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu.” 

– Meša Selimović

img_2265

Rođena sam u svijetu gdje veće je bolje, svjetlucavo je cjenjenije, a lažno je zanimljivije. Ponekad, uzmem si za pravo da pobjegnem od svega toga, pa makar i na jedan dan. Priuštim svojoj glavi i svom tijelu da se odmore i u život ponovno zaljube. 

Vozeći se cestom Novigrad – Buje, misli su mi odlutale, a oči reflektirale nevjerojatnu zelenu boju prirode. Na vrijeme sam se vratila u stvarnost i pogledala gore prema vrhu, siva tvrđava lebdjela je iznad tog zelenila. Grožnjan. Srednjovjekovni Istarski gradić okružen kamenim zidinama.

Continue reading “Groznjan”

Novigrad


“Kad se prekine očekivani tijek naše svakodnevnice,
uviđamo da smo poput brodolomaca
koji pokušavaju održati ravnotežu na dasci usred otvorenog mora,
zaboravivši otkuda su došli i ne znajući kamo plutaju.”

                           –  Albert Einstein

img_2118

Ne odvija se sve u životu onako kako mi to želimo. Prvo bijaše radost, pa razočaranje, pa tuga..

Potražila sam novi početak, novo mjesto, vrelo inspiracije. I tako sam igrom slučaja nabasala na grad simboličnog, pomalo sudbonosnog imena. Novigrad.

img_2219

Smjestila sam svoje stvari u divan prostrani stan, koji će mi ostati u posebnom sjećanju, te počela istraživati. Lutala sam novim ulicama, uživala sam u novim prizorima, fascinantnom čistoćom grada, predivno uređenim parkovima, no veselje je potrajalo čitavih dvadeset minuta. To je to, pomislih? Obišla sam cijeli grad?! Priznajem, bila sam razočarana.

Continue reading “Novigrad”